ISAP ILITI INTERNACIONALNI SAJAM PRŠUTA

TINJAN 23.-24.10. 2010.

O da,upala ja na sajam pršuta u Tinjanu...iako sama i nisam baš preveliki fan pršuta,više sam ljubitelj špeka iliti pancete,nisam mogla odoljeti svojoj znatiželji,ma šta se to u Tinjanu dešava...u pitoresknom mjestu gdje je sve podređeno nauci pravljenja pravog pršuta,a svinja je "sveta životinja" ovog vikenda je prodefiliralo nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su eto uživali u delicijama za okusne pupoljke...naravno da su se uz pršute,nudila i autohtona vina i razni slatki zabranjeni užici osobito za ranjiviji spol jer je dovoljno bilo samo slatke delicije pogledati pa da već koji kilogram skoči...koliko je sve to slasno izgledalo.
Sudjelovalo je čak 29 izlagača iz lijepe naše,ali i iz europskih zemalja i svi su se borili za titulu šampiona.Da,doista postoje titule i za kvalitetu pršuta i sada kad sam vidjela svojim očima kako to uistinu izgleda,mnoge stvari su jasnije.
Postoji cijela nauka o procesu prerade pršuta...od samog uzgoja svinja,prehrane pa do obrade mesa,salamurenja,što bi značilo da se butovi premazuju morskom soli...to sam naučila na licu mjesta,pa da se malko pohvalim...Također sam naučila da su za kvalitetan pršut nezaobilazni PAPAR,ČEŠNJAK,RUŽMARIN i LOVOR.I sada idu faze i procesi i sušenja i zrenja o kojima neću pisati jer nisam ni kompetentna,no doista sam ostala fascinirana svim naučenim činjenicama.
Posjetitelji su mogli,(a neki kao ja i jesu) probati taj blagodar za nepce...i mislim da je rijetko tko ostao hladnokrvan...
Naime pršut u Tinjanu je jednostavno postao brend i promotor tog kraja...od milja Istrijani zovu pršut VIJULIN jer kad se reže,a reže se isključivo nožem,ne strojem,reže se kao da se svira violina...i jede se prstima,što meni osobno baš daje posebnu čar svemu tome...
Doista je još zanimljivo da jedino istarski pršut ima svoj OIB!!!O da...ima nekakav G broj...i to je OIB pršuta...ma za poludjeti...
U svakom slučaju,ja sam se zabavila na ovoj manifestaciji i poželjela sam s vama podijeliti svoje novo iskustvo...a i doživljaj...a ako sam vas još nečemu i naučila,krasno...
Lijepo je da u našoj domovini postoje manifestacije koje obilježavaju pojedine regije,a eto Tinjan je počeo kao mjesto gdje su održavani Tjedni pršuta,a sada eto četvrtog INERNACIONALNOG gurmanskog spektakla.
Naravno kad je sve to još začinjeno odličnim društvom,finom kapljicom,slasticom pa na kraju i plesom,zagarantiran je provod!

BLAGDAN U MOM MJESTU

POOOZDRAV!
Napokon sam riješila probleme na blogu,hura i napokon mogu s malim zakašnjenjem podijeliti s vama događaj u mom mjestu...naime,svako mjesto svoju feštu ima pa tako imamo i mi...Frančiškovo...Blagdan Sv.Franje,zaštitnika našeg pitoresknog mjesta.
Bila je organizirana svečana misa,bio je sajam igračaka koji naravno najviše oduševljava djecu,a bila je i jedna izložba...
Kad duša progovori pu našeh ljudi...
Mogu vam reći da su duše progovarale...u svim područjima,dekupažiranju,slikanju,heklanju,pletenju,izradi goblena,nakita,cvijeća i aranžmana,izradi anđelaka,pisanju pjesama...bio je užitak vidjeti te divote,a osobit užitak je bio sudjelovati u tome...jer eto...ja sam sudjelovala sa svojim različitim radovima i tehnikama i bilo mi je izuzetno zadovoljstvo.Bilo je jako puno izlagača pa ih neću navoditi poimence jer me strah da možda nekog ne bih izostavila,a svi su se doista potrudili.
Dojmilo me se koliko ljudi u našem mjestu voli različite tehnike i radi čudesa.Pokušat ću vam kroz sličice dočarati atmosferu koja je uistinu bila posebna...
A na kraju je završilo pjesmom i plesom...kako zapravo i dolikuje.

BRZO,HITRO

Pozdrav svima!!!
Kaže meni prijateljica...joj draga,znaš,za sutra bi mi trebao jedan poklon za svekra,znaš onako nešto što ti radiš...ja se pravim važna...Da?Za sutra?Nema frke!
NEMA FRKE???
Kako za sutra,a javila ona meni popodne da stvar bude bolja...od kud da krenem,poklon za DJEVICU,od svih znakova,za djevicu,a njih znam,jao si ga meni...
No srećom,odmah je sinulo,(hvala nebesima) za mušku osobu...najbolji poklon je boca...nije li?
I opet srećom tih boca oko mene uvijek(nisam kroner u piću,nego samo u sakupljanju)i krenula ja mackati i packati,pa ne smijem prijateljicu iznevjeriti...i radila ja bocu do dva ujutro..ne da mi onaj moj vražić unutra mira i morala sam staviti lak koji se suši...dva dana,da,dva dana da bi efekt bio potpuniji,ali morala sam ja po svom...i napravila ja sve to do dva ujutro...polakirala taj čudesni lak i legla...ujutro čim sam se probudila,gledam je li puklo,koliko je puklo...hm,nisam zadovoljna i sine meni...
Taj dan sam za ručak naumila fino pečenje,krumpirić...salatica,juhica...sve što ide...i dok se peklo,a ranije sam stavila zbog jednog gladnog momka koji je došao iz škole...razmišljam ja,što bi bilo kad bih tu bocu malo stavila u pećnicu...inače uvijek kad radim s bocama i staklenkama,uvijek pečem,no nikad nisam pekla,a da se zapravo lak nije doista osušio,naime prošlo je tek 12 sati od lakiranja...čekala sam ja da se pećnica ohladi i kad se ohladila na teperaturu od 35-40 stupnjeva stavila ja bocu na doslovno pet minuta...
HA!Kakv rezultat je nastao-prosudite sami pa mi javite da li vam se sviđa...ja sam ostala što bi rekli PAF!!!A ujedno sam otkrila kako imitirati "dnevnu" temperaturu kad je vani kiša...ha,ha,doduše dnevnu temperaturu u Dubaiu-no,nema veze!
A kako se prijateljici dopalo...hm,neću vam reći,možda mi se sama javi komentarom...

Pusek...

UZBUĐENJA

UZBUĐENJA,UZBUĐENJA...

Ja sam vrlo temperamentna osoba i zapravo u određenim situacijama i djetinjasta.Ovaj tjedan proživljavam pravu oluju emocija jer sam eto ponosno dočekala trenutak kad je moje dijete krenulo u školu...iako se o tome pričalo i pričalo,kad je došao taj dan,ja sam bila vrlo sretna mama,a o ponosu da ne govorim,pucalo je i iskrilo iz mene.
Još mi je draže kad sam imala s kim to podijeliti jer su i druge mame osjećale isto...predivan osjećaj i predivan dan,bez obzira što je bilo oblačno i kišno (opet se vraćam malo na prognozu).
Također me je oduševila radost starije djece koja su se potrudila napraviti pravu priredbu i dočekali su prvašiće s velikim pljeskom.KRASNOOO!
Spomenut ću da je prvašiće u školi dočekao i poklon od naše općine,jedan mini ruksak pun bilježnica,likovnog pribora i velike,četverodjelne pernice.
VELIKO HVALA NA PAŽNJI!
Doista ganutljivo i lijepo...i ja ne volim pretjerano krilatice,no mogu potpisati kad se kaže da su djeca naše najveće blago!
Ako još tom danu dodamo da je moje dijete također krenulo i na trening,ali ozbiljan trening nogometa u kojem apsolutno uživa...onda možete shvatiti naslov...
I ovim putem želim prvašićima,ali i ostalim školarcima,kao i roditeljima i naravno učiteljicama i učiteljima i profesoricama i profesorima
USPJEŠNU ŠKOLSKU GODINU!!!

Hladnoooooooo!

Pozdrav...prvo da se ispričam jer sam nešto prčkala u nastojanju da blog bude bolji,moram priznati da sam zapela i nešto pobrkala-pa se ispričavam što izgled nije onakav kakav sam zamislila...
Htjela sam vas pitati nešto.
Da li vama smeta što zapravo nakon što odgledate prognozu vremena,a pritom još prije da ne biste slučajno zakasnili odgledate i cijeli Dnevnik,nemate pojma što su zapravo u prognozi rekli????
Naime,već neko vrijeme pokušavam uhvatiti prognozu vremena,no na koji god program okrenula,svaka je drugačija,kao da živim na tri različita kontinenta!!!
I zapravo svaki put s upitnikom se okrenem svojim sustanarima i blijedo promatram njihova lica,možda sam ja jednostavno puknula ko' kokica kako bi Strega Volante rekla pa više ne razumijem prognozu,no ipak i pogledi mojih govore da nas onda ipak ima više puknutih?!?!
Od silnih ciklona i anticiklona zavrti mi se pred očima,a gledajući one naše izvjestiteljice prognoze zavrti mi se i od stajlinga i mahanja i doista ja ne mogu tu prognozu uloviti...
Od vjetrova me uhvati vratobolja od tog silnog vjetrovitog propuha,te sjeverozapadnjak pa odjednom jugo,pa istočnjak pa smo na buri,ma ljudi moji uz silnu tehniku,ja ne razumijem kako su te prognoze toliko različite???
Nekad nije bilo tehnike i svih mogućih sprava pa smo barem znali da li hoće ili neće kiša,a sad redovito slušam sve redom nabrojano...
Mogla bih vam ja pisati i o radijskoj prognozi na određenoj radio stanici...gdje se u cijelom gradu kosa diže svima nama kad čujemo određenog meteorologa koji sirota stalno nešto rezimira i ništa ne kaže,doslovno na kraju pojma nemate šta čovjek reče...a zapravo vam sve nabroji,ma usred ljeta on spomene i pokoju pahulju???
Al' stvarno!!!!Svašta se tu nabraja...
Da,revoltirana sam danas,vjerojatno i zbog ovog zahlađenja koje me strefilo onako u sridu,ali me zamislilo pitanje mog sinčine (koji je krenuo na treninge nogometa pa mu je sad to važno) mama,a kakvo će to onda biti vrijeme,ja nisam ništa razumio????
Dragi moj sine,nije ni mama razumjela jer eto...najaviše skoro pa i snijeg...
Drage moje,morala ja ovo podijeliti s vama jer me baš razljutilo,ali me možda zapravo ipak najviše razljutilo što još jednostavno nisam spremna reći adio ljetu...
Čuvajte se vremenske prognoze i naših meteorologa...ha,ha...

Do sljedećeg pisanja vjerujem da ću se ohladiti i doslovno i metaforički...

ČUDESA OD KRPICA

POZDRAV DRAGE MOJE...
Hvala vam svima što me pratite i što me svaki put razveselite s većom brojkom sljedbenika.
Iskreno i veliko HVALA...voljela bih samo kad bi komentirale više,svaka sugestija,kritika ili pohvala je dobrodošla.Samo izvolite!

No...htjela sam pisati o nečem drugom,točnije o nekom drugom.

Nedavno sam na fb-u uočila fenomenalne radove jedne vrlo talentirane gospođe i moram to podijeliti s vama.
Naime,radi se o gđi ZDENKI IVANČIĆ koja radi čuda s običnim krpicama i pretvara ih u anđelke i dobre vile.Kad sam vidjela,(a morala sam naravno sve pregledati),ta čudotvorna i jednostavno neodoljiva bića OSVOJILA SU ME ISTOG ČASA,odmah sam ih poželjela i ubrzo su doletjeli i meni...i anđelci i vile.
U svom profilu,Zdenka za sebe kaže kako je majka jedne kćeri,punica jednog zeta i baka dva unučića.
Ima vrlo bogatu kreativnu prošlost-vezla je,heklala,radila s das masom,fimom,tijestom,no osobito joj je leglo,ako mogu tako reći rad s krpicama,tzv. krpena faza s kojom se prezentirala i u javnosti tako što je sudjelovala na dva Hand made festa,a imala je i skupnu i samostalnu izložbu u svom gradu koje su popratile i novine.
Mislim da je važno istaći i kako je uvrštena u županijski katalog "Vrijedne ruke".
U svakom slučaju Zdenka je vrlo topla osoba koja svoje dobre želje i vibracije odašilje upravo kroz svoja božanska bića.
Radila je jedno vrijeme i vještice,no moram priznati da mi isto tako dobroćudno i veselo izgledaju.
Također izrađuje različite torbe...ma tko zna čime će nas sve Zdenka iznenaditi...
Ja sam pokleknula kad sam vidjela magnetiće koje je objavila,slatka i neodoljiva krpena lišca s kovrčama,odmah sam uzela cijelu kolekciju...priznajem da sam neke namjenila rujanskim rođendanima,ali teška srca ću se odvojiti.
Svakako skoknite na fb stranicu Zdenke gdje ćete i sami vidjeti njene rukotvorine i vjerujem i znam da će vas osvojiti jednako kako je osvojila i mene...
U međuvremenu,evo par fotkica čudotvornih kreacija koje su u mom vlasništvu...

Za sada toliko...ne smijemo odmah baš sve odati,zar ne?

Veliki pozdrav od mene...

VRELO POPODNE

Opet se nalazim u eri rođendana i kao i uvijek nešto kemijam,smišljam i nikako da se umirim,stalno nešto čeprkam,tražim,isprobavam....
I jednu večer mi je sinulo!!!!
Za jednu mladu lavicu,energičnu i pustolovnu odlučila sam napraviti sliku na platnu...i uhvatila sam se posla.
Iskreno na ovako velikom platnu,40x50 još nisam radila i bio je to svojevrsan izazov...
Pronašla sam odličan rižin papir s motivom lava (kojeg dotična mlada gospođica jednostavno obožava,u svim oblicima i materijalima),a osobito mi se dopala i lavica s mladim lavićem sa strane...to je bilo to...točno kako sam htjela...
Rubove sam pozlatila zlatnim listićima,u desni kut,iznad lavice sam stavila šablonu kineskog znaka za dug život...svidjela mi se ta simbolika,mladi lavić-potomak,simbol dugog života...malo sam još bojama se igrala i slikala,ah...ja sam slikala kako bih dočarala tu vrelinu u Africi,...i mislim da sam to odlično odradila...iako sam strahovala jer nisam baš znalac u držanju kista i miješanja boja,ipak sam se opustila i sve je krenulo kako treba.
Ma zapravo,zvučim čudno,ali baš mi se sviđa kako je ispalo.
Iskreno,jedva sam dočekala pol noći da darujem ovo mojih ruku djelo i mogu vam reći da je oduševljenje bilo na vrhuncu,a moje srce je bilo veeeelikooooo i ispunjeeeenoooo...
Ma nije li to divno,uživaš dok stvaraš,a onda uživaš kad se onaj kome si to namjenio iskreno raduje i divi!!!!
Apsolutno se isplati!!!
Veliki i još uvijek vreli pozdrav...