BRZO,HITRO






Pozdrav svima!!!
Kaže meni prijateljica...joj draga,znaš,za sutra bi mi trebao jedan poklon za svekra,znaš onako nešto što ti radiš...ja se pravim važna...Da?Za sutra?Nema frke!
NEMA FRKE???
Kako za sutra,a javila ona meni popodne da stvar bude bolja...od kud da krenem,poklon za DJEVICU,od svih znakova,za djevicu,a njih znam,jao si ga meni...
No srećom,odmah je sinulo,(hvala nebesima) za mušku osobu...najbolji poklon je boca...nije li?
I opet srećom tih boca oko mene uvijek(nisam kroner u piću,nego samo u sakupljanju)i krenula ja mackati i packati,pa ne smijem prijateljicu iznevjeriti...i radila ja bocu do dva ujutro..ne da mi onaj moj vražić unutra mira i morala sam staviti lak koji se suši...dva dana,da,dva dana da bi efekt bio potpuniji,ali morala sam ja po svom...i napravila ja sve to do dva ujutro...polakirala taj čudesni lak i legla...ujutro čim sam se probudila,gledam je li puklo,koliko je puklo...hm,nisam zadovoljna i sine meni...
Taj dan sam za ručak naumila fino pečenje,krumpirić...salatica,juhica...sve što ide...i dok se peklo,a ranije sam stavila zbog jednog gladnog momka koji je došao iz škole...razmišljam ja,što bi bilo kad bih tu bocu malo stavila u pećnicu...inače uvijek kad radim s bocama i staklenkama,uvijek pečem,no nikad nisam pekla,a da se zapravo lak nije doista osušio,naime prošlo je tek 12 sati od lakiranja...čekala sam ja da se pećnica ohladi i kad se ohladila na teperaturu od 35-40 stupnjeva stavila ja bocu na doslovno pet minuta...
HA!Kakv rezultat je nastao-prosudite sami pa mi javite da li vam se sviđa...ja sam ostala što bi rekli PAF!!!A ujedno sam otkrila kako imitirati "dnevnu" temperaturu kad je vani kiša...ha,ha,doduše dnevnu temperaturu u Dubaiu-no,nema veze!
A kako se prijateljici dopalo...hm,neću vam reći,možda mi se sama javi komentarom...

Pusek...

UZBUĐENJA



UZBUĐENJA,UZBUĐENJA...

Ja sam vrlo temperamentna osoba i zapravo u određenim situacijama i djetinjasta.Ovaj tjedan proživljavam pravu oluju emocija jer sam eto ponosno dočekala trenutak kad je moje dijete krenulo u školu...iako se o tome pričalo i pričalo,kad je došao taj dan,ja sam bila vrlo sretna mama,a o ponosu da ne govorim,pucalo je i iskrilo iz mene.
Još mi je draže kad sam imala s kim to podijeliti jer su i druge mame osjećale isto...predivan osjećaj i predivan dan,bez obzira što je bilo oblačno i kišno (opet se vraćam malo na prognozu).
Također me je oduševila radost starije djece koja su se potrudila napraviti pravu priredbu i dočekali su prvašiće s velikim pljeskom.KRASNOOO!
Spomenut ću da je prvašiće u školi dočekao i poklon od naše općine,jedan mini ruksak pun bilježnica,likovnog pribora i velike,četverodjelne pernice.
VELIKO HVALA NA PAŽNJI!
Doista ganutljivo i lijepo...i ja ne volim pretjerano krilatice,no mogu potpisati kad se kaže da su djeca naše najveće blago!
Ako još tom danu dodamo da je moje dijete također krenulo i na trening,ali ozbiljan trening nogometa u kojem apsolutno uživa...onda možete shvatiti naslov...
I ovim putem želim prvašićima,ali i ostalim školarcima,kao i roditeljima i naravno učiteljicama i učiteljima i profesoricama i profesorima
USPJEŠNU ŠKOLSKU GODINU!!!