Iako je studeni mjesec koji meni apsolutno nikako ne odgovara i to sam zaključila već davno,davno...ipak u njemu ima jedna draž,a to je da prethodi (meni osobno) jednom od dražih mjeseci u godini,a to je prosinac...
Naravno,nije teško zaključiti zašto je tako budući da nam predstoji (usudit ću se reći) najljepši obiteljski praznik BOŽIĆ...iako još nisam izvukla silne kutije božićnih sitnica,mašnica,papira i svega šarenog što čuvam u svojim kutcima,počela sam već intenzivno raditi ukrase kojih naravno nikad dosta i prigodne poklone...prethodila je jedna lista koja se pisala čitavu godinu,a sada se bacam na posao...no,dobro...imam već zbirkicu radova...ali ne smijem baš sve odati od jednom,malo pomalo ću otkrivati tajne...
Napravila sam podmetače s motivom anđelaka i ukrase za bor od gipsa-sobove i sunčeka...vrlo su jednostavni i efektni tim više što sam se ipak odlučila obojati ih jednom bojom,naravno zlatnom...no ima tu i sobova s različitim hlačicama,šalovima i kapama,srebrnih sunčeka i još koječega...no...to se malko suši i čeka svojih pet minuta...
Za sada evo...dio božićne idile koja nam dolazi...
Želim Vam puno inspiracije i vremena da sve stignete što ste naumile,a sudeći po kiši koja u mojim krajevima danima i danima lijeva,mislim da je idealno vrijeme za ušuškati se u sobu i kako ja volim reći-mrljaviti!
Pusek svima!
